O Centru

Bioetika se u četiri desetljeća svog postojanja uspjela akademski etablirati kao novo interdisciplinarno područje, te planetarno proširiti ne samo kao intelektualna inovacija nego i kao društveni pokret i nova epohalna osjećajnost. Ta slojevita i kompleksna narav bioetike nametnula je, u procesu akademskog institucionaliziranja, potrebu za osobitim oblicima istraživačke infrastrukture. Tako su se, pod različitim nazivima, počeli osnivati bioetički centri kao svojevrsni dokumentacijski punktovi u kojima se prikupljaju ne samo bioetičke publikacije, knjige i časopise, nego i najraznovrsnija dokumentacija kao što su zakonski tekstovi, propisi, akti, podaci o slučajevima, slikovni materijal, zatim medijske datoteke od novinskih izrezaka do audio i video materijala, itd.

Takav prijeko potrebni dokumentacijski punkt u području bioetike uspostavljen je krajem 2006. godine, kada je u u Zagrebu osnovan Referalni centar za bioetiku u jugoistočnoj Europi. Time je ne samo popunjena zamjetna praznina u hrvatskom znanstvenom i visokoškolskom sustavu nego je istodobno stvorena infrastrukturna institucija koja organizacijski podržava i dokumentacijski prati razvoj bioetike u području jugoistočne Europe.

Početak rada i temelji Referalnog centra za bioetiku u jugoistočnoj Europi

Prema idejnom i organizacijskom elaboratu, Referalni centar, kao institucija za infrastrukturnu podršku svestranom razvijanju bioetičke suradnje u ovom dijelu Europe, objedinjuje dokumentacijsku i istraživačku funkciju. Riječima suosnivača, Ante Čovića: “…Referalni centar nije zamišljen kao dokumentacijska ustanova i svojevrsno spremište u kojem bi se naprosto prikupljali i pohranjivali bioetički materijali prema tehničkim standardima, nego kao institucija s inkorporiranim regulativnim načelom (vizijom), unutar koje se na metodološki reguliran način, dakle u istraživačkom postupku prikupljaju i obrađuju bioetičke publikacije i bioetička dokumentacija.”

Realizaciju inicijalnog programa iz kojega je izrastao i Referalni centar, u razdoblju 2004.–2011. godine, financijski su podupirale vodeće njemačke zaklade. U početnoj fazi presudna je bila potpora zaklade Alexander von Humboldt, te zaklade Hermann und Marianne Straniak, ali i pomoć kao i financijsko jamstvo Ruhrskog sveučilišta u Bochumu. Kasnije su se znatnim sredstvima u financiranje programa uključili zaklada Volkswagen te Deutsche Akademische Austauschdienst (DAAD). Navedenim financijskim sredstvima program je bio podupiran u svim njegovim aktivnostima (nastavni programi, stalna konferencija, dokumentacijsko-istraživačka djelatnost, te nakladničko praćenje projekta).

U organizacijskom pogledu program je vodio Konzorcij koji je u svom sastavu donekle varirao prema posebnim projektima. U Konzorcij u najširem sastavu bila su uključena sljedeća sveučilišta: Ruhrsko sveučilište u Bochumu, Sveučilište u Münchenu, Sveučilište u Ljubljani, Sveučilište u Zagrebu, Sveučilište u Rijeci, Univerzitet u Sarajevu, Univerzitet u Novom Sadu, Univerzitet u Beogradu, Sveučilište “Sv. Kliment Ohridski” u Sofiji, Sveučilište “Sv. Ćiril i Metod” u Skopju te Sveučilište u Tirani. Kao važan partner u realizaciji programa rada Referalnog centra, u Konzorciju je prisutno i Hrvatsko filozofsko društvo kao ugledno znanstveno udruženje koje je u šest desetljeća svog djelovanja realiziralo brojne međunarodne projekte.

Nositelji cjelokupnog programa bili su prof. dr. sc. Walter Schweidler i prof. dr. sc. Ante Čović, koji su vodili rad Konzorcija, te sve organizacijske poslove u okviru programa. Program je započeo organiziranjem međunarodne konferencije “Bioethik in Süd- und Südosteuropa. Chancen einer integrativen ethischen Reflexion vor dem Hintergrund intrakultureller Differenzen in Europa” (Dubrovnik, IUC, 1.–3. listopada 2004.). U nastavku na dubrovačku konferenciju ustanovljena je 2005. stalna manifestacija Bioetički forum za jugoistočnu Europu. Godinu dana poslije (2006.) počelo je izvođenje poslijediplomskog tečaja “Međunarodna ljetna škola integrativne bioetike” (Mali Lošinj, 4.–16. rujna 2006.). Iste je godine Referalni centar za bioetiku u jugoistočnoj Europi započinje s radom kao infrastrukturna i istraživačka institucija. Program je prvenstveno bio usredotočen na prostorne okvire jugoistočne, te srednje i južne Europe, iako se postignutim rezultatima afirmirao i na globalnom planu. To je, među ostalim, bilo potvrđeno i činjenicom da je 4. Bioetički forum za jugoistočnu Europu održan kao pridružena konferencija u sklopu IX. Svjetskog kongresa bioetike (Rijeka/Opatija, 3.–8. rujna 2008.), a kasnije i brojnim publikacijama i referencama međunarodnog karaktera.

Uloga i rad Centra danas

U formalnom pogledu program je okončan u 2011. godini, podnošenjem završnog izvještaja zakladi Volkswagen i održavanjem konzultativnog sastanka u Sofiji (30. studenoga – 2. prosinca 2011.) o budućnosti programskih sadržaja i posebnih projekta koji su ostvareni ili inicirani u sklopu programa. No, u stvarnom pogledu, međunarodna istraživačka mreža koja je stvorena u sklopu ovog programa održava se i dalje razvija programske sadržaje u novim organizacijskim oblicima. U sklopu iste mreže realiziran je 2012.–2013. godine razvojni projekt Sveučilišta u Zagrebu pod nazivom “Integrativna bioetika: razvijanje centra izvrsnosti i doktorskog studija na Sveučilištu u Zagrebu”. Na idejnom tragu i na postignutim rezultatima tog projekta izrađen je prijedlog za osnivanje Znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku gdje u svojstvu temeljne znanstvene jedinice danas djeluje i Referalni centar za bioetiku u jugoistočnoj Europi.

Referalni centar je infrastrukturna, istraživačko-dokumentacijska institucija koja je osmišljena i koje se izgrađuje prema ideji integrativne bioetike. Otuda proizlazi i programska obaveza takvog centra da u prikupljanju, sređivanju i prezentiranju bioetičkog materijala što jasnije izrazi značajke i sastavne elemente integrativne bioetike, te da bude osposobljen za tri temeljne zadaće:

1. 1. za interdisciplinarno i pluriperspektivno istraživanje i praćenje bioetički procesa i fenomena;

2. 2. za interdisciplinarno i pluriperspektivno dokumentiranje bioetičkih procesa i fenomena;

3. 3. za kreativno očitavanje i dokumentiranje znakova vremena koji obilježavaju prijelom svjetsko-povijesnih epoha.